Prikaz propisa koji uređuju obvezu izdavanja računa i obvezne sastojke računa pojednostavljen je na način da se uz pojedini propis navode samo dodatne obveze koje iz njega proizlaze kako bi niz ovih natuknica mogao poslužiti kao podsjetnik za sve potrebne sastojke kod izdavanja računa.
Opći porezni zakon utvrđuje u članku 62. da su porezni obveznici obvezni izdavati račune te voditi poslovne knjige uz rijetke izuzetke od obveze izdavanja računa navedene u članku 64. Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana iz čega proizlazi (npr. obavijest o knjiženju odobrenja).
Obveza izdavanja računa definirana je također i člankom 78. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kao i člankom 34. Zakona o porezu na dohodak.
Sadržaj računa definira više poreznih propisa između kojih se niz odredbi ponavlja. Stoga ovdje ne navodimo zasebno odredbe iz članka 48. Pravilnika o porezu na dohodak budući da se njihov sadržaj u cijelosti iznosi u natuknicama prema odredbama drugih propisa.
Prema članku 9. Zakona o fiskalizaciji internim aktom je potrebno definirati na koji način se određuje broj računa koji mora biti iskazan u tri dijela:
- numerički broj – mora slijediti neprekinuti niz po svakom poslovnom prostoru
- oznaku poslovnog prostora
- broj uređaja za izdavanje računa
Prema članku 8. Zakona o fiskalizaciji, svi računi moraju sadržavati i
- oznaku operatera (oznaka osobe koja je izdala račun)
- oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartice, transakcijski račun, ostalo.
Prema članku 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost računi moraju sadržavati i:
- ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja)
- ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca)
- količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu ili opseg obavljenih usluga
- datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa
- jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a
- popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,
- stopu PDV-a,
- iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen
- zbrojni iznos naknade i PDV-a.
Na računima za isporuke u tuzemstvu navodi se OIB, na računima za isporuke unutar Europske unije navodi se PDV broj. Nema prepreke da oba broja budu navedena na bilo kojoj vrsti računa.
U gornjim odredbama posebno treba obratiti pozornost na obvezu isticanja datuma isporuke dobara ili obavljenih usluga koji je ključ za određivanje trenutka nastanka obveze poreza na dodanu vrijednost, ako je taj datum različit od datuma računa.
U slučaju kada se PDV ne zaračunava, primjerice kod izvoza dobara ili prijenosa porezne obveze na primatelja, na računu je potrebno navesti i
- odredbu Zakona o porezu na dodanu vrijednost, odnosno posebni postupak, temeljem koje PDV nije obračunat.
Poduzetnici koji nisu obveznici PDV na računu navode
- da nisu u sustavu PDV ili da je isporuka oslobođena plaćanja PDV temeljem članka 90. Zakona o PDV.
Temeljem članka 125.i Zakona o PDV, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u računu mora navesti
- „obračun prema naplaćenim naknadama“.
Osim poreznih propisa, ne treba zaboraviti da se prema članku 21. Zakona o trgovačkim društvima, na poslovnom papiru (pismima, računima i dr.) trgovca moraju otisnuti:
- tvrtka (naziv)
- sjedište
- sud kod kojega je upisan u sudski registar i broj pod kojim je to učinjeno
- tvrtka i sjedište pravnih osoba kod kojih se vode njegovi računi i brojevi tih računa
Za društva s ograničenom odgovornošću potrebno je navesti i
- iznos temeljnog kapitala društva s naznakom je li u cijelosti uplaćen, a ako nije, s naznakom koji dio tog kapitala nije uplaćen
- prezimena i najmanje jedno ime članova uprave društva.
Poduzetnici gornje podatke najčešće navode u podnožju svakog dokumenta kojeg izdaju, a na dokumentu bezgotovinskog računa zasebno još jednom naglašavaju broj transakcijskog računa na kojeg traže naplatu potraživanja.
Ne postoji odredba propisa koja bi zahtijevala da račun bude ovjeren potpisom osobe koja ga je izradila niti potpisom odgovorne osobe niti pečatom. Ne treba zaboraviti da je prema članku 9. Zakona o računovodstvu poduzetnik dužan osigurati kontrolu vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava, ali to ne znači da je izdane račune nužno potpisati.
Članak 26. Zakona o računovodstvu propisuje da se poslovne knjige poduzetnika vode na hrvatskom jeziku, a iznosi se izražavaju u eurima. Članak 81. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisuje da se iznosi na računima iskazuju u eurima i uz to mogu biti iskazani u bilo kojoj valuti pod uvjetom da je iznos PDV-a kojeg treba platiti iskazan u eurima. Stoga je bitno da su na računima koji se šalju inozemnim partnerima na stranim jezicima i iskazani su u drugim valutama također budu navedene i protuvrijednosti ukupnih vrijednosti isporuka u eurima i PDV obračunate po srednjem tečaju ECB kao i da su bitni sastojci računa navedeni i na hrvatskom jeziku.
OBVEZNI SASTOJCI – SADRŽAJ RAČUNA U KRAJNJOJ POTROŠNJI
Prema Zakonu o fiskalizaciji, promet u krajnjoj potrošnji je izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije računa prema građanima odnosno potrošačima, neovisno o načinu naplate.
Članak 63. Općeg poreznog zakona definira minimalni sadržaj računa za gotovinski promet:
- broj i nadnevak izdavanja
- ime (naziv), adresu i osobni identifikacijski broj poduzetnika koji je isporučio dobra ili obavio usluge te naznaku mjesta gdje je isporuka dobara ili usluga obavljena (broj prodajnog mjesta, poslovnog prostora, prodavaonice i sl.)
- količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga
- ukupni iznos naknade i poreza razvrstani po poreznoj stopi.
Na ovo iz članka 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost za obveznike PDV treba dodati i :
- jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a
- popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu,
- stopu PDV-a.
Prema članku 7. Zakona o fiskalizaciji računi u krajnjoj potrošnji moraju sadržavati i
- vrijeme izdavanja (sat i minuta)
- oznaku operatera
- oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, transakcijski račun, ostalo.
- jedinstveni identifikator računa i
- zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije
- QR kod.
OBVEZNI SASTOJCI – SADRŽAJ eRAČUNA
Prema Zakonu o fiskalizaciji, eRačun je račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu. Obveznici izdavanja i zaprimanja eRačuna moraju ih izdavati, zaprimati i fiskalizirati o čemu pročitajte više u našem članku Fiskalizacija računa i eRačun.
Zakon o fiskalizaciji ponavlja u podacima koji se dostavljaju za fiskalizaciju eRačuna niz elemenata koji su propisani u gore opisanim odredbama ostalih propisa, a dodatno propisuje i
- oznaku klasifikacije po djelatnostima (KPD)
- broj bankovnog računa izdavatelja.
