Ne postoji zakon koji bi propisivao obvezu poslodavca da isplati naknade za prijevoz na posao i s posla. Obveza ove isplate može biti definirana u kolektivnom ugovoru, ugovoru o radu ili odluci poslodavca.
Troškovi prijevoza radnika na posao i s posla do propisanih iznosa ne podliježu plaćanju poreza na dohodak niti obveznih doprinosa u skladu s člankom 9. Zakona o porezu na dohodak i člankom 21. Zakona o doprinosima. Trošak poslodavca za naknadu za prijevoz radnika na posao i s posla jednak je stoga primitku kojeg radnik ostvaruje.
Koliko iznosi neoporeziva naknada za prijevoz na posao i s posla propisuje članak 7. Pravilnika o porezu na dohodak u točkama 29. i 30. Ove odredbe su pojašnjene i u mišljenju Porezne uprave od 25.01.2017.
Najviši iznosi neoporezivih naknada za prijevoz koje poslodavac može isplatiti utvrđuju se do visine cijene mjesečne ili pojedinačne prijevozne karte u javnom prijevozu. Iz ovoga proizlazi da poslodavac radniku može neoporezivo isplatiti, ako to nije u suprotnosti s kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, i iznos naknade za prijevoz koji je manji od cijene prijevozne karte u javnom prijevozu, ali neoporezivo ne može isplatiti iznos naknade koji bi bio veći od cijene prijevozne karte u javnom prijevozu.
Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.
Priznati su troškovi prijevoza u međumjesnom ili mjesnom javnom prijevozu. Radniku koji za dolazak na posao mora koristiti i mjesni i međumjesni prijevoz može se neoporezivo isplatiti naknada u visini cijene karata za oba javna prijevoza.
Poslodavac je radi priznavanja neoporezivih iznosa dužan osigurati vjerodostojne isprave kojima dokazuje najviše iznose neoporezivih naknada. Vjerodostojnim ispravama se smatraju računi, obračuni, odluke, potvrde o cijeni karata kao i javno objavljeni cjenici javnih prijevoznika.
Ako poslodavac radniku isplaćuje troškove prijevoza na posao i s posla, a isti umjesto javnog prijevoza koristi osobni automobil, isplaćena naknada ne smatra se oporezivim primitkom do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte bilo kojeg prijevoznika koji prometuje na tom području.
