Dokazivanje oslobođenja od PDV-a za isporuke dobara unutar Europske unije

Isporuke dobara obveznika poreza na dodanu vrijednost (PDV) iz Republike Hrvatske (RH) drugom obvezniku PDV u nekoj od zemalja članica Europske unije oslobođene su od PDV-a u skladu s člankom 41. stavak 1. točka a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.  Isporučitelj će za takve isporuke dobara stjecatelju ispostaviti račun bez zaračunavanja PDV.

Da bi isporučitelj robe ovo oslobođenje mogao primijeniti moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

  • dobra moraju fizički biti otpremljena u drugu državu članicu EU;
  • stjecatelj mora biti registriran za PDV u nekoj od država članica što se dokazuje PDV brojem valjanim u trenutku isporuke;
  • na svom izlaznom računu isporučitelj između ostalog iskazuje PDV broj stjecatelja i prijenos porezne obveze na stjecatelja;
  • isporučitelj za svako razdoblje oporezivanja PDV podnosi zbirnu prijavu u kojoj navodi zbirnu vrijednost isporuka po svakom primatelju (jedan od izvještaja kojeg računovodstveni servisi podnose uz PDV prijavu);
  • isporučitelj posjeduje dokaze da su dobra otpremljena u drugu državu članicu EU.

Dokazivanje isporuke u svrhu oslobođenja od PDV-a za isporuke dobara unutar EU propisano je Provedbenom uredbom Vijeća EU 2018/1912 koja u Provedbenu uredba Vijeća EU br. 282/201 dodaje članak 45.a.  Porezna uprava je isto pojasnila u mišljenju od 24.02.2020.

Navedena uredba razlikuje dvije vrste dokumenata kojima se dokazuje isporuka robe:

(a) dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz robe, poput:

  • potpisanog međunarodnog teretnog lista ili bilješke (CMR);
  • teretnice;
  • računa za zračni teretni prijevoz (AWB);
  • računa prijevoznika robe.

(b) ostali dokumenti, poput:

  • polica osiguranja povezana s otpremom ili prijevozom robe ili bankovni dokumenti kojima se potvrđuje plaćanje otpreme ili prijevoza robe;
  • službeni dokumenti koje je izdalo tijelo javne vlasti, poput javnog bilježnika, kojima se potvrđuje dolazak robe u državu članicu odredišta;
  • potvrda koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta, a kojom se potvrđuje skladištenje robe u toj državi članici.

Ako isporučitelj sam otprema dobra ili ih netko otprema za njegov račun, isporučitelj isporuku u drugu zemlju članicu dokazuje:

  • ili s dva neproturječna dokaza o otpremi robe koje je izdala treća strana neovisna od prodavatelja i stjecatelja – neki od dokumenata gore navedeni u grupi (a)
    • CMR i račun za prijevoz
  • ili s jednim od dokaza o otpremi robe iz grupe (a) i jednim od dokumenata iz grupe (b)
    • CMR i bankovni izvod na kojem je plaćena usluga prijevoza.

Ako stjecatelj sam otprema dobra ili ih netko otprema za njegov račun, isporučitelj isporuku u drugu zemlju članicu dokazuje:

  • istim dokazima kao i kad isporučitelj sam obavlja isporuku
    • ili dva nezavisna dokumenta o otpremi iz grupe (a)
    • ili jedan dokument o otpremi iz grupe (a) i jedan dokument iz grupe (b).
  • dodatno, isporučitelj mora od stjecatelja do desetog dana nakon isteka mjeseca isporuke dobiti pisanu izjavu u kojoj se navodi
    • datum izdavanja
    • ime i adresa stjecatelja
    • količina i priroda dobara
    • datum i mjesto dolaska dobara
    • u slučaju isporuke prijevoznih sredstava, identifikacijski broj prijevoznog sredstva i
    • identifikaciju pojedinca koji preuzima dobra za račun stjecatelja (bilo koja osoba koja preuzima dobra za račun stjecatelja).

Pisana izjava nema propisani oblik i može biti u elektroničkom ili papirnatom obliku.  Ne vidimo prepreku da se na uobičajene dokumente o otpremi robe poput otpremnice dodaju podaci koje unosi stjecatelj – najčešće datum i mjesto dolaska dobara te ime i prezime osobe koja je dobra preuzela, budući da su ostali potrebni podaci najčešće već na otpremnici.  Tako popunjen dokument stjecatelj vraća isporučitelju.  Prema navedenom mišljenju Porezne uprave, izjava stjecatelja ne mora biti ovjerena pečatom.

Također prema navedenom mišljenju, ako isporučitelj ili stjecatelj dobra otpreme ili prevezu vlastitim prijevoznim sredstvom, isporuku dobara nije moguće dokazati neproturječnim dokazima navedenim u grupama (a) i (b).  U tom slučaju isporučitelj kao dokaz treba posjedovati račun i druge raspoložive dokumente kao što su primjerice neki od dokumenata navedeni pod (a) i (b), dokaz o plaćanju, narudžbenica, otpremnica, i slično.  Ukoliko prijevoz obavlja sam stjecatelj, isporučitelj je i dalje dužan isporuku dokazati i izjavom stjecatelja kako je prethodno opisano.

Odgovori na česta pitanja poduzetnika ne predstavljaju porezne savjete već su pojednostavljeni s namjerom da služe kao ideje za razmišljanje primjenjive na većinu poduzetnika.  Primjenjivost svakog pojedinog odgovora na konkretnu situaciju u poslovanju neophodno je provjeriti sa stručnom osobom.

Odgovori su dani sukladno računovodstvenim i poreznim propisima važećim u lipnju 2020. godine.